Rett sindrom (RS)

Rett sindrom je redak genetički sindrom koji se karakteriše gubitkom motornih i govornih sposobnosti a koji rezultira ozbiljnom mentalnom i fizičkom deficijencijom. Za ispoljavanje kliničkih simptoma odgovorna je mutacija na MECP2 genu, lociranom na dugom kraku polnog X hromozoma. Ova genetska mutacija se javlja sporadično, de novo, i nije nasledna od roditelja. Smatra se da jedna od 10 000 devojčica mlađih od 12 godina, ima  Rett sindrom.


Prvi klinički opis Rett sindroma dao je austrijski razvojni pedijatar, Anreas Rett 1966 (Rett, 1966) i u njegovu čast sindrom sa kliničkim karakteristikama koje je on prvi opisao, nosi njegovo ime.


Spektar simptoma koji imaju devojčice sa Rett sindromom (retko se mutacija može naći i kod dečaka) je različit i individualan za svaku osobu sa Rett sindromom, a simptomi se mogu menjati sa uzrastom. Pored neuroloških i bihejvioralnih simptoma deca sa Rett sindromom mogu imati i druge medicinske probleme vezane za disanje, gastrointestinalni sistem, te ortopedske i kardiološke probleme.


Glavne karakteristike RS su regeresija pshomotornog razvoja gde se odojče uglavnom normalno razvija do 6, ili 9. meseca kada započinje regresija  u smislu intenzivnih stereotipnih pokreta ruku i gubitka svrsishodnih pokreta ruku (dispraksija ruku) (Neul et al.2010). Drugi simptomi uključuju epileptične napade, kognitivnu deterioraciju, skoliozu, problem hranjenja, zaostajanje u rastu, poremećaj spavanja, škrgutanje zubima, hiperventilaciju, disfunkciju motornog i autonomnog sistema.


Dva najčešća simptoma su epileptički napadi i problem disanja.


Epileptični napadi bilo fokalni ili generalizovani, su retki do 3. godine života a onda se javljaju sa većom učestalošću oko 8-10. godine (Percy et al 2024). Većina dece sa Rett sindromom ima epileptične napade 60% (Glaze et al.2010), a po drugim podacima iz literature čak u 80-94% (Steffenburg et al 2001). Uglavnom su napadi kontrolisani antiepileptičkom terapijom (ista pravila važe kao i pravila za ostale osobe obolele od epilepsije)  i samo su u 5-10% slučajeva napadi farmako rezistentni (ne reaguju na primenjenu medikamentoznu terapiju), kada se pribegava ketogenoj dijeti (KDT) ili vagalnoj nervnoj stimulaciji (VNS).


Poremećaj disanja bilo da se radi o breath holding atacima ili hiperventilaciji mogu otežavati svakodnevno životno funkcionisanje, ometati hranjenje i fizioterapiju, kao i opštu negu. Najveće poteškoće su od 5-15 godine, posle 15. Godine imaju tendenciju opadanja, i uglavnom su vezane za hranjenje, fizioterapiju i komunikaciju sa roditeljima ili terapeutima.


Stereotipni pokreti ruku su prisutni skoro kod sve dece sa RS i uključuju tapšanje, stiskanje ruku, pljeskanje, trljanje prstiju ili stavljanje ruke u usta.


Rett sindrom prate i poremećaji drugih organa i Sistema kao sto su: gastro intestinalni trakt (problem hranjenja gastro-ezofagelani reflux, zatvor), poremećaj spavanja, skolioza (prisutna u cak 85% oboba sa RS), kontrakture, kardiološke smetnje (produžen QT interval), poremećaj ponašanja, anksioznost.


Zbog kompleksnosti sindroma, neophodan je multidisciplinarni pristup sa uključivanjem različitih subspecijalnosti kao sto su: dečji neurolog/epileptolog, dečiji gastroenterolog, ortoped, fizijatar, pulmolog, kardiolog i druge specijalnosti od značaja.


Prosečan životni vek osoba sa Rett sindromom je 40-50 godina, a smrt nastupa usled kardio-respiratorne insuficijencije, kao posledice aspiracione pneumonije, malnutricije ili epileptičnih napada.


Klinička ispitivanja sa specifičnom terapijom Glatiramer acetatom (Djukić et al. 2016.)  i Trofinetide (Neuel et al 2023;Percy et al.2024) daju nadu za poboljšanje kliničkih simptoma i bolji kvalitet zivota osoba sa Rett sindromom i nihovih porodica.


Rett udruženje u Srbiji:


Internacionalno Udruženje osoba sa Rett sindromom.

https://reverserett.org

Literatura:


Rett A. On a unusual brain atrophy syndrome in hyperammonemia in childhood. Wien Med. Wochenschr. 1966;116:723–726. 


Neul Jeffery., Kaufmann W.E., Glaze D.G., Christodoulou J., Clarke A.J., Bahi-Buisson N., Leonard H., Bailey M.E.S., Schanen N.C., Zappella M., et al. Rett syndrome: Revised diagnostic criteria and nomenclature. Ann. Neurol. 2010;68:944–950. doi: 10.1002/ana.22124.


Percy AK, Ananth A, Neul JL. Rett Syndrome: The Emerging Landscape of Treatment Strategies.CNS Drugs. 2024 Nov;38(11):851-867. doi: 10.1007/s40263-024-01106-y. Epub 2024 Sep 9.PMID: 39251501


Steffenburg U, Hagberg G, Hagberg B. Epilepsy in a representative series of Rett syndrome. Acta Paediatr 2001;90:34–39. [DOI] [PubMed] [Google Scholar]


D G Glaze , A K Percy ,S Skinner , K J Motil , J L Neul , J O Barrish , J B LaneS P Geerts , F Annese , J Graham ,L McNair ,H -S Lee


Epilepsy and the natural history of Rett syndrome


Neurology. 2010 Mar 16;74(11):909–912. doi: 10.1212/WNL.0b013e3181d6b852


Percy AK, Neul JL, Benke TA, Berry-Kravis EM, Glaze DG, Marsh ED, Barrett AM, An D, Bishop KM, Youakim JM. Trofinetide for the treatment of Rett syndrome: Long-term safety and efficacy results of the 32-month, open-label LILAC-2 study.


Med. 2024 Oct 11;5(10):1275-1281.e2. doi: 10.1016/j.medj.2024.06.007. Epub 2024 Jul 17.PMID: 39025065


Pharmacologic Treatment of Rett Syndrome With Glatiramer Acetate.


Djukic A, Holtzer R, Shinnar S, Muzumdar H, Rose SA, Mowrey W, Galanopoulou AS, Shinnar R, Jankowski JJ, Feldman JF, Pillai S, Moshé SL.Pediatr Neurol. 2016 Aug;61:51-7. doi: 10.1016/j.pediatrneurol.2016.05.010. Epub 2016 May 27.PMID: 27363291 Clinical Trial.

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian